ŠTO ZA VAS ŠKOLA PREDSTAVLJA?
Znam, znam, znam smračilo vam se... 
Ali zašto? Zato jer dobivate loše ocjene, imate grozan razred, loše profesore, ili sve skupa? 
Većini tinejđera je tako, ali ne mora tako uvijek biti...
Meni je tako uvijek bilo, ali ove godine sve se promijenilo... Želite čuti moju verziju priče ''Kako se zabaviti u školi?''
1.Školu je važno shvatit ozbiljno, ali ne previše ozbiljno. Markirati je nekad dobro, ali kada ti prijeđe u naviku i postane pravi problem onda više nije zabavno i treba povući crtu... Isto tako je u redu dobit i loše ocjene, ali opet ne previše.
Ja osobno ne volim markirat jer su moji roditelji strogi po tome pitanju, a što se ocijena tiče dobro mi ide, tu i tamo zaleti se koja jedinica i onda se pokušavam ne opterećivati previše. Neće biti problema ako tu i tamo uleti koja....
2.Dobro je tu i tamo komunicirati s profesorom jer tako pokazuješ da svoje vrline i dopuštaš mu da te bolje upozna i tako kasnije može uletiti i koja privilegija...
Ja osobno uvijek profesorima govorim svoje mišljenje (ako je ono razumno), to mi je puno puta pomoglo.
3. Također nije zabranjeno nekad se ''zabaviti'' preko sata, ali to treba učiniti oprezno. Mobitel, i pod, knjiga, časopis ili poneko drugo sredstvo može pomoći da prebrodiš jaaako dosadan sat.
Ja osobno uvijek mobitel držim na vibraciji i redovito se njime koristim, a i pod mi je puno puta bio pri ruci. Nikad me ne uhvate, he he he.
4.Koliko god netko lagao ili pokušavao skriti, mora postojati osoba u razredu koju bi najradio izbrisao s lica zemlje. To su najčešće pametnice ili pametnjakovići, proste osobe ili oni koji se vole rugati... Treba se zauzeti za sebe u trenutcima kad se nađeš u konfliktu, ali ne treba pretjerivati...
Ja osobno uvik kažem nekome šta ga ide, ali znala sam se naći u situacijama kada požalim... Zato se uvik pokušavam kontrolirati jer nije lijepo imati osobu koju ćeš izbjegavati...
5.Pokušaj uvijek bit dio ekipe, jer lakše je sve komplikacije u školi svladati ako imaš dobru ekipu iza sebe.
Ja osobno ne smatram da sam dio ičije ekipe, ali uvijek u školi imam nekoga s kim sam dobra. Nikad nisam sama, ali mrzim grupiranje.
6. I zadnji savjet, ali ne najmanje važan, rekla bih da je za mene najvažniji. Škola zna bit užasno dosadna, kao lutanje bez cilja. I zato treba pronaći cilj... Bila to karijera, znanje ili dečko. 
Dečko može biti razlog zbog kojeg ćeš se veselit odlasku u školu, odmoru ili satovima na kojima će on sjediti pored tebe ili možda biti u susjednoj učionici. Već imaš dečka? Ne smeta! Ne predlažem prevaru, nego samo nekakvu napetost među vama i da na toj napetosti ostane.
Ja osobno imam sličnu situaciju. Nemojte zaključiti da varam svoga dečka ili da sam nekakva užasna cura. Naprotiv, nikad ne bih prevarila dečka. Ali pojavio se ON. Godinu dana stariji (maturant), prezgodan i simpatičan dečko. Upoznali smo se dok smo čekali da započne sat, a bili smo u susjednim učionicama.
Već 3 tjedna traje to nešto. Nije to ništa posebno, nego jednostavno obožavam razgovarat s njim, nasmijava me i ugodno mi je s njim. Preko odmora bacam oko gdje je, a moram primjetiti da i njemu ''lete oči''.
Iako osjećam da među nama ima ono nešto, puštam da stvari idu svojim tokom, uživam u situaciji.
Primjetila sam da mnogo cura u mojoj školi ima slična prijateljstva...
17.11.2007. | 14:39 |
20 K | P | # | ^
BRBLJAVICA...
Jesam, priznajem strastvena sam brbljavica. Obožavam pričat...
Volim kad je osoba s kojom komuniciram bar u pola pričljiva ko ja.
Možda neki ljudi brbljavost smatraju manom, ali za mene je to definitivno vrlina. Pa zamislite samo, onu brbljavu osobu s kojom ćete se isćakulati do mile volje (iako će možda izvaliti nekoliko gluposti), a onda zamislite onu tihu, povućenu, šutljivu osobu iz koje će te izvlačit riječi. Ja odabirem brbljavu osobu, a vi? 
Kad sam u društvu uvik imam nešto za reć i mojima nikad nije dosadno, kad god je netko s menom teško da će zavladat tišina.
Istina, znam ja nekad od velike priče i izvalit nešto glupo, al nismo li svi takvi? Oni koji me vole neće to zamjeriti.
Nekad znam bit u elementu i valjat baze i tad moj razred ili bilo tko da je tada s menom umiru od smijeha.
Svoju brbljavost smatram vrlinom i drago mi je jer sam brbljava i komunikativna, ne bih to htjela mjenjati.
Pusa svima..
05.11.2007. | 10:16 |
23 K | P | # | ^
O ANĐELU NA ZEMLJI
Toše Proeski
Toše Proeski
pop, makedonska tradicionalna glazba
Karijera 1996. - 2007.
Rođenje Prilep, 25. siječnja 1981.
Smrt Nova Gradiška, 16. listopada 2007.
Todor «Toše» Proeski (Prilep, 25. siječnja 1981. – Nova Gradiška, 16. listopada 2007.), makedonski pjevač pop i tradicionalne glazbe.
Od malih nogu pokazivao je ljubav prema glazbi. Glazbeni talent naslijedio je od oca Nikole i majke Domenike. Glazbeno obrazovanje dobio je u muzičkoj školi, te na skopskoj Muzičkoj akademiji. Do diplome su mu nedostajala samo dva ispita. Te ispite planirao je riješiti na proljeće 2008., a najviše ga veselio diplomski rad – cjelovečernji klasični koncert. Glazbenim finesama podučavao ga je William Rey u New Yorku, gdje je išao na glazbeno usavršavanje. Kod istog je učitelja svojedobno išao i jedan od triju tenora Luciano Pavarotti.
Karijera
Na prvom nastupu, kao desetogodišnjak, pjevao je «Ave Mariju» i ostavio publiku bez daha. Studirao je solo pjevanje i bio je jedan od najboljih studenata. Karijeru pop pjevača počeo je s 15 godina kada je sudjelovao na festivalu «Makfest». Godinu dana poslije počinje glazbenu suradnju sa Grigorom Koprevom što se pokazalo dobitnom kombinacijom. Pjesme «Usne na usnama» i «Sunce u tvojoj zlatnoj kosi» otvaraju mu vrata makedonske glazbene scene. 1999. bila je njegova godina. Te je godine izdao prvi album, «Negdje u noći», i održava svoj prvi samostalni koncert. Usprkos tomu što je nizao uspjehe, ostao je skroman. Kako je počeo pjevati u tinedžerskoj dobi, obožavatelji su ga zasipali plišanim igračkama, kojih je imao napretak, pa je jednu posebnu sobu u svojoj kući u Kruševu imao samo za njih. Njegova je rodna kuća, zahvaljujući njegovoj popularnosti, postala turistička atrakcija.
2002. godine kreće na turneje izvan granica Makedonije. Velike uspjehe ostvaruje prvo u Srbiji i Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, a kasnije i u Hrvatskoj i Sloveniji. Glazbeni kritičari su ga nazivali pjevačem anđeoskog glasa. No, veliku popularnost nije stekao samo iznimnim glasovnim mogućnostima. 2003. godine dobio je Humanitarnu nagradu Majke Tereze za svoje brojne humanitarne nastupe. Kao UNICEF-ov ambasador dobre volje pomagao je djeci. Njegova pjesma «This world», snimljena 2004. postala je UNICEF-ova himna.
Još veću slavu stekao je nakon nastupa na Eurosongu 2004. u Turskoj s pjemom «Life» gdje je osvojio 14. mjesto. Mnogi se makedonski pjevači na makedonsko natjecanje za pjesmu Eurovizije nisu ni prijavili, uvjereni u Tošetovu pobjedu, dajući mu time iznimno priznanje kao pjevaču.
Na hrvatsko tržište probija se 2004. zahvaljujući suradnji s Tonijem Cetinskim, s pjesmom "Lagala nas mala", a i koji ga je pozvao da mu gostuje na turneji. Sve popularniji postaje izdavanjem albuma na hrvatskom jeziku «Dan za nas», čime je dobio priliku da se čuje u hrvatskom eteru. Hrvatska publika brzo ga je prihvatila i zavoljela, a najbolji pokazatelj je izbor prema kojem je Toše Proeski izabran za najboljeg HRVATSKOG pjevača i izvođača,iako nije hrvatskog podrijetla. Jedini je inozemni pjevač koji je osvojio glavnu nagradu Hrvatskog radijskog festivala. Nakon pobjede na HRF-u rekao je da mu nagrade nisu važne, već da pjeva za publiku. »Ljubav, tolerancija i to da svoj život živimo kao da ćemo živjeti milijun godina, to nas činu ljudima». Imao je velike hitove u duetima s Gocom Tržan, Esmom Redžepovom, Tonijem Cetinskim i Antonijom Šolom, koja je za njega napisala i možda njegov najveći hit «Srce nije kamen». To je bila najizvođenija skladba na hrvatskim radijskim postajama 2006. godine. Posljednjih godina je trijumfirao na brojinim festivalima u državama bivše SFRJ. Toše nije nikad zaboravio svoje makedonske korijene, a makedonskoj narodnoj glazbi posvetio je album «Božilak» (duga), gdje je najdojmljivija izvedba pjesme «Zajdi, zajdi jasno sonce».
Diskografija
1999. Nekade vo nokta
2000. Sinot Božji
2001. Ako me pogledaš u oči
2004. Dan za nas
2005. Pratim te
2006. Božilak
2007. Igra bez granica
Smrt
Toše Proeski poginuo je u prometnoj nesreći 16. listopada 2007. oko 6.20 sati na autocesti A3 Zagreb-Lipovac, na putu iz Skopja prema Zagrebu. Naime, njegov prijatelj i vozač, 32-godišnji Georgij Georgijevski, izgubio je kontrolu nad vozilom marke Volkswagen Touareg udario u teretni kamion. Toše je smrtno stradao na licu mjesta, njegova menadžerica Ljiljana Petrović zadobila je lakše, a vozač teže tjelesne ozljede.
Ova vijest se brzo proširila balkanskim medijima, a kasnije su je prenijele i neke uglednije TV postaje. Makedonska televizija prekinula je emitiranje programa kako bi objavila vijest o njegovoj smrti. U toj je zemlji 17. listopada proglašen danom žalosti. Koliko je bio cijenjen u domovini govori podatak da je predsjednik države nakon vijesti o pogibiji dao izvanrednu izjavu, te se uputio na trg i zapalio svijeću. Isto je učinio i premijer. Predsjednik parlamenta kroz suze priopćio javnosti o odgodi rada parlamenta, a svoju izjavu za javnost dao je i poglavar Makedonske pravoslavne crkve. Svi su makedonski kafići, radijske i televizijske postaje spontano puštali samo njegove pjesme.
Inače, svoj je posljednji intervju dao večer prije pogibije, u emisiji «Vrteveška» Vesne Petruševske, u kojem je između ostalog iznio i svoje planove u budućnosti, koji se igrom sudbine neće moći ostvariti. Sama voditeljica istaknula je da je Toše bio nešto najbolje što je Makedonija imala u zadnjih 50 godina i da je cijela zemlja s nevjericom primila tragičnu vijest, te da su gotovo svi građani odmah po primitku vijesti, došli mu iskazati počast paljenjem svijeća u Skopju i njegovom Kruševu.
Toše je ispraćen 17. listopada uz prisustvo obitelji, velikog broja svojih štovatelja, prijatelja, glazbenih suradnika sa cijelog prostora Balkana.
Toše ukratko
25. siječnja 1981. – rođen je u Kruševu u Makedoniji
1996. – započinje njegova profesionalna karijera
1996. – pojavljuje se u [[Hollywoodholivudskom hitu «Mirotvorac» u prvoj sceni s njegovom najdražom glumicom, Nicole Kidman
1999. – izdaje album prvijenac «Negdje u noći» («Nekade vo nokta»)
2000. – izdaje drugi album, «Sinot Božji»
2001. – prvi rasprodani koncert u beogradskom Sava centru
2001. – započinje suradnju s menadžericom Ljiljanom Petrović i izdaje treći album, «Ako me pogledaš u oči»
2003. – postaje UNICEF-ov ambasador dobre volje
2003. – osvaja priznanje za humanitarni rad – Statuu Majke Tereze
2004. – nastupa na izboru za Pjesmu Eurovizije – 14. mjesto s pjesmom «Life»
2004. – objavljuje album «Dan za nas»
2005. – objavljuje album «Pratim te»
2006. – pjesma «Srce nije kamen» postala najizvođenija pjesma u hrvatskom eteru
2006. – u Makedoniji izlazi strip «Super Toše», gdje je on prikazan kao junak koji se bori protiv piratstva
2007. – pobjeđuje na finalnoj večeri Hrvatskog radijskog festivala na Hvaru
2007. – s Antonijom Šolom snima pjesmu «Volim osmijeh tvoj» za kampanju koja djecu podučava pranju zubi
5. listopada 2007. – na Gradskom stadionu u Skoplju održao posljednji veliki koncert
23.10.2007. | 11:37 |
4 K | P | # | ^
U SJEĆANJE TOŠI PROESKOME
Malo je reći da sam tog čovjeka obožavala, bila sam luda za njim. Imam pregršt njegovih slika, pjesama, bila sam na puno njegovih nastupa, a imala sam priliku s njim i progovoriti koju njegovu riječ.
Bio je prezgodan i lijep, to smo svi vidjeli. Njegove pjesme pune su osjećaja i vidi se da je pjevao s ljubavlju zato je i stekao toliku popularnost u tako malo vremena. Njegove hitove ne moram ni nabrajati, a osim toga njegova svaka pjesma za mene je bila savršena i u svakoj sam se pronašla.
Svi su govorili da ima anđeoski glas i u tome se nisu prevarili.
Nije samo imao anđeoski glas i anđeosko lice, imao je i srce anđela. Važno je napomenuti da je podržavao mnogo dobrotvornih akcija. Imenovan za regionalnog ambasadora dobre volje UNICEF-a, a tim povodom je snimio pesmu 'Za ovoj svet' [makedonsku verziju] i 'This World ' [englesku verziju].
Ja još i sad sjedim i ovo pišem i moram priznat, ne vjerujem. Ne mogu vjerovati da se jedan tako mladi život mogao tako lako ugasiti. Pa još ovaj vikend slušala sam o njemu na televiziji.
Auti su opasne ''igračke'' i zato sam uvijek u strahu ako se malo brže vozim. Policija kaže da su upravo neprilagođena brzina i premalen razmak među automobilima Tošu odveli u smrt.
Upravo sam na TV-u vidjela prilog o njegovoj nesreći, sva sam se naježila,prikazan je auto iz kojeg kapi krv, a suvozačevo mjesto (na kojemu je sjedio Toše) je spušteno, izgleda da je za vrijeme nesreće spavao.
Još ne mogu vjerovati...
Toše je obilježio hrvatsku estradu, a i naše živote. Volim te Toše,
Počivao u miru!
Go to ImageShack® to Create your own Slideshow
16.10.2007. | 14:55 |
8 K | P | # | ^
PONOVNO JA!
Bok ljudi! Dobro došli na moj novi blog...
Nisam sigurna dal' me se sjećate, možda kad vam kažem da se moj stari blog nalazi pod adresom neprepoznata.blog.hr , a moj stari nadimak Neprepoznata. Ovaj blog ima slični naziv i moj nadimak je sličan starome, otprilike će i moj blog biti slične tematike kao i onaj stari jer ja sam uvik ista, i na ovome i na onome blogu.
Moje ime nije bitno i kada neće biti otkriveno, zovite me Tajanstvena. Imam 17 godina.
Možda je najbolje da vam prekopiram post sa moga staroga bloga:
''Kako da se opišem, a da ne zvučim umišljeno? Vjerujte mi ja sam normalna tinejđerka, kao i svaka druga. Nekad imam krive postupke, ali to ne znači da nešto nije o.k. s menom, zar ne?
Imam 17 godina, idem u četvorogodišnju srednju školu. Bavim se jednim borilačkim sportom, nije sad baš ni bitno kojim. Uglavnom, treniram i tu i tamo odem na koje natjecanje. Većinom izvučem medalju. Yesss, bravo ja!
Uglavnom!!! Vodim zanimljiv život. U školi mi je ludo, na treningu muška ekipa za 5, redovito upadam u sranja, prijatelja iman masu, ali samo nekoliko pravih, ne mogu živit bez muzike, obožavam se zezat i... Ništa, čitajte redovito moj blog pa ću Vas ja obavještavat...
Između ostalog otvorila san ovaj blog da s vama svima podijelim neke životne dileme i pitanja koja me svakodnevno muče. Svaki dan iman neku novu temu o kojoj bi pričala pa ću je podijelit s nama na blogu, a vi budite dobri pa je iskomentirajte i dajte svoje mišljenje.
P.S. Sorry ak' Vam je sad nastala informacijska blokada jer neke stvari skrivam, al eto još ih nisam spremna otkrit. Al' eto... Čujemo se još... Ekipa... Pa-pa''
E sad u ovom postu ne spominje se ljubav, objasnit ću vam zašto.
Moj stari blog bio je pretrpan informacijama o mom dečku koji je sad već oko godinu dana bivši. Bila sam luda za njim, voljela ga svim srcem, ali onda sam shvatila da naša veza na daljinu nikad neće uspjeti i stisnula zube te prekinula s njim. Bilo mi je užasno teško, al dobro preživjeli smo i ja i on. Bilo je poziva, poruka, ljutnje, tuge, sreće, žalosti, tuga, suza...
Al' sad se u mom životu pojavio novi lik. Bježala sam od same pomisli na ljubav, al on je bio uporan, odbijala sam ga i opirala se. Al na kraju sam dopustila sebi da ga upoznam i zaljubila se u njega. Zajedno smo već 6 mjeseci. Stariji je od mene 3 godine iradi. Obožavan njegovu dobrotu, poštenje, njegov izgled, smisao za humor, način na koji se odnosi prema meni. Presretna sam s njim.
Nisam pogriješila, zar ne? Ljubavi treba pružit drugu priliku!
05.10.2007. | 18:28 |
13 K | P | # | ^
